Danas u našoj državi počinje popis stanovništva, to je ono što se kod nas nije zbilo od 1991.godine. Prateći elektronske medije, forume, društvene mreže, moglo se primjetiti da je popis stanovništva trenutno najbitnija stvar na svijetu, nešto što će nam odlučiti budućnost i kristalno jasno pokazati na blisku prošlost. Iako se radi o skupu nekih 90-ak pitanja koja će vam postavljati osoba koja vam pokuca na vrata, u našoj državi su se, po već uhodanom receptu, iskristalisala tri – nacija, vjera i jezik.

Edhem Sačak je još jedna žrtva saobraćajnog ludila koje vlada u Zenici. Ovim putem želim mom prijatelju Kerimu i cijeloj obitelji Sačak izraziti najiskrenije saućešće. Još jedan izgubljen život na našim ulicama je novi šamar saobraćajnoj policiji, koja, sada je to već jasno i pticama koje nas s grana gledaju, ne radi dobro svoj posao. Zenica je jedno veliko gradilište, ogroman je građevinski poduhvat sve ovo što se dešava oko GGM-a, veliki je pritisak na ulice koje nisu zatvorene za saobraćaj, ogromne su gužve, nervoza vozača, a saobraćajna policija se ponaša tako inertno i nezainteresovano da je to već pomalo čudno i pomalo bezobrazno.

Imam i ja valjda pravo na odmor? Nisam planirao dvije sedmice bez heftičnjaka, ali eto desilo se silom prilika. Napunile su se baterije, malo se odmorilo od naše tmurne svakodnevnice, promjenile boje zidova i sada ponovo u akciju i nove pobjede.

Dočekali smo i Bajram, pa prije dalje priče želim svima koji su slavili da poželim „Bajram Šerif Mubarek Olsun“. Zaista sam bio posebno oduševljen ljudima koji su uspjeli po onako paklenom vremenu da isposte cijeli Ramazan i dočekaju sigurno najbitniji praznik u muslimanskom svijetu. Ono što bi se sportskim riječnikom reklo „kapa do poda majstori“. Naravno, kao i za svaki Bajram, omladina je jedva dočekala da se malo opusti, pa su kafići „gorili“. Nisam baš neka „moralna veritkala“, ali mi je malo nespojiv vjerski praznik sa turbo folkom i hektolitrama alkohola, a to je baš spoj koji je kod nas u BiH vrlo izražen. Zenica, naravno nije izuzetak ni u tom segmentu. Jedan moj prijatelj je to prokomentarisao na kratak, efikasan i jako zanimljiv način: „Sodoma i Gomora.“. Kratko i jasno.

Zenički heftičnjak – broj 32. - U ovom heftičnjaku nemam namjeru pisati o politici. Neću pisati o Husi, o novom načinu obračuna grijanja, neću pisati o Imman Merdanović čiji su roditelji dozvolili da se političari slikaju s njom pred odlazak u USA i skupljaju tako političke poene na nečemu za što ni najmanje nisu zaslužni, nemam namjeru pisati o rudarskoj nesreći (iako sam se odmah sjetio priče sa ZEPS-a prije 15 godina kada je jedan njemački inžinjer rudarstva rekao da je opremu koju mi koristimo u rudnicima vidio samo u muzeju rudarstva), neću pisati o Šapi, psima, zagađenju, utakmici Udinesea, dvijema vrhunskim tekmama Čelika na Bilinom polju, nesnosnim vrućinama ...

U ovom broju heftičnjaka ću vam prezentovati dva jako zanimljiva maila koje sam dobio u proteklih petnaestak dana. Prvi me je pravo zainteresovao, čak sam pokušao neke stvari i da saznam na temu koju obrađuje, ali nisam nešto puno doznao. Dakle, nemojte mene ubijati za naredne redove (iako sam već navikao), ja samo prenosim šta piše u e-mailu koji sam dobio. Kaže čitalac sljedeće:

Početkom prošle sedmice načelnik Zenice nas je zabavio izjavom o pokretanju inicijative da se Općina Zenica pretvori u grad Zenica, odnosno da se na Federalnom nivou donese zakon o gradovima kojim bi se definisalo da se kantonalna sjedišta pretvore u gradove. Iako su se internetom širili razni komentari, činjenica je da se suštinski ništa ne bi promjenilo, bar u slučaju da se taj zakon prepiše od Republike Srpske koja je ne tako davno pojedine opštine preimenovala u gradove (Bijeljina, istočno Sarajevo, Trebinje ...).

Od ponoći Hrvatska je i zvanično članica EU. Nama preostaje da uputimo iskrenu čestitku zapadnom susjedu i da se dodatno zabrinemo za svoju sudbinu. Na zapadu sada imamo zid, a blizu je trenutak kada ćemo taj isti zid imati i sa naše istočne strane. Naše političare to ne zabrinjava jer oni vole zidove, postavljaju ih na svakom koraku i bogate se na račun postavljanja istih.

Stiglo nam je ljeto i zvanično, kalendarski. Ovi koji su zaposleni troše dane godišnjeg odmora pred Ramazan, pa sam i ja tražio da odmorimo jednu sedmicu od heftičnjaka, međutim ovaj moj izdavač mi posla poruku (sa neke sunčane plaže) da projekat ne smije stati ni po koju cijenu.

Ovaj heftičnjak bi mogao značiti prekretnicu u mom pisanju o dešavanjima u Zenici, u smislu da bih od laprdala mogao postati laprdalo – akcijaš. O čemu se radi čitat ćete malo kasnije, a prije nastavka bih vas zamolio da pogledate video u prilogu: